Osnove programiranja. u C-u

Ovdje ću staviti tutorijal o programiranju u C-u i tutorijal je namijenjen početnicima, dakle onima koji se do sada nikada nisu susreli s programiranjem u C-u.
Neću odmah staviti sve jer mi je tutorijal još u izradi, pa ću stavljati pomalo.
Ukoliko netko treba objašnjenje za sami program, i to ću staviti, ali pretpostavljam da znate otvoriti visual studio i započeti s novim projektom. Raditi će se u Win32 Console Application.

Pa krenimo



Jednostavni C program

Kod:

#include <stdio.h>

void main()
{
  printf(“Zdravo svima!!!\n”);
}

Za pisanje C programa koriste se i mala i velika slova. C ih razlikuje pa treba voditi računa.
Sve ključne riječi se pišu malim slovima

#include je predprocesorska direktiva koja označava da kompajler treba učitati tzv. “header” datoteku koja sadrži deklaracije funkcija iz standardne biblioteke C-jezika.
stdio.h sadrži definicije funkcija za unos i ispis podataka

C program se sastoji od niza potprograma koji se nazivaju funkcije.
main() je osnovna funkcija C programa.
void označava tip funkcije i znači da funkcija ne vrača rezultat. Izvršavanje C programa počinje od main () i može postojati samo JEDAN main() u programu.

Sintaksa main-a:

Kod:

void main()  // u zagradama se mogu nalaziti argumenti funkcije main
  {              // početak programa
                //KOD PROGRAMA
  }              // kraj programa

Funkcija printf()

printf() se koristi za formatirani ispis teksta i varijabli na ekranu.

Sintaksa:

Code:
printf(“xxxxxxxxxxxxxx”);


Unutar “ ” za formatiranje ispisa koriste se tzv. “escape” znakovi kao što su \n, \t i sl.
\n označava prelazak kursora u novi red, \t je tab...

; označava kraj svake naredbe u C-u i OBAVEZNO se mora navesti.

Kod:

#include <stdio.h>

void main()
{
  printf(“Zdravo svima!!!\n”);
}

Prevođenje i povezivanje

Prevođenje (kompajliranje) je postupak pri kojem se izvorni kod nekog programa u potpunosti prevodi u objektni program i kao takav sprema u objektnu datoteku (*.obj DOS i Win, *.o UNIX).

Objektni program je skup binarno kodiranih naredbi koje izvršava procesor.

Kompajliranje se odvija u dvije faze:

1. prevođenje C programa u assembler
2. prevođenje assemblerskog koda u strojni jezik tj. u operacijski kod procesora

Linker (POVEZIVAČ) obrađuje objektnu datoteku unoseći podatke za vezu s operacijskim sustavom i stvara izvršni program (*.exe DOS i Win)

Komentari:

Koriste se za generalni opis programa (zadatak, autor, datum,…), opis složenih dijelova i varijabli.
Komentari se ne prevode pri prevođenju, već se tretiraju kao prazno mjesto.
Postoje dvije vrste komentara:

Komentar cijelog bloka:

/* _ _ _ _ _
_ _ _ _ _
_ _ _ _ _ */


Komentar jedne linije:

// _ _ _ _ _


Imena varijabli i funkcija

Imena funkcija i varijabli u C-u moraju započeti s malim slovom, velikim slovom ili _
Nakon toga može doći bilo koja kombinacija slova, _ ili broja.
Svi ostali znakovi se NE smiju koristiti.
Ne smiju se koristiti ni rezervirane riječi:
Ada, char, else, for, long, sizeof, union, asm, continue, entry, fortran, pascal, static, unsigned, auto, default, enum, goto, register, struct, void, break, do, extern, if, return, switch, while, case, double, float, int, short, typedef


Varijable

Varijable moraju biti deklarirane prije nego će se koristiti u programu.
Deklariraju se nakon main() {
Format deklariranja varijabli:

Kod:

tip_podataka1    var1;
  tip_podataka2    var2, var3, var4;



#include < >

Kod:

void main()
{
  deklaracija_SVIH_varijabli;
       
  kod_programa;
}

Inicijalizacija varijabli

Obavezno inicijalizirati sve varijable jer je inače njihova vrijednost nepoznata.

Sintaksa:

Kod:

tip_podataka var1;
  var1 = xx;

Kod:

tip_podataka var1 = xx;

Kod:

tip_podataka var1 = xx, var2 = yy, var3 = zz;